supertajni blog

četvrtak, 18.10.2007.

Glazbenici

Opis poslova

Glazbenici sviraju neko od glazbala, pjevaju, pišu skladbe ili dirigiraju. Mogu nastupati samostalno ili kao dio grupe, svirati izravno pred publikom ili na radiju, mogu raditi u studijima za potrebe snimanja, na televiziji, filmu. Glazbenici instrumentalisti mogu svirati svoj instrument u orkestrima, rock-grupama, jazz sastavima ili pak samostalno, ovisno o vrsti glazbe koju izvode, instrumentu, sklonostima. Od velikog broja glazbala glazbenik se može opredijeliti za žičana glazbala, duhačka glazbala te različite vrste udaraljki. Tako, na primjer, može svirati violinu, trubu, trombon, saksofon, flautu, neki od ritam instrumenata kao klavir, bas-gitaru, bubnjeve, gitaru, ili pak jedan od mnogobrojnih elektroničkih sintesajzera.Pjevači u svom glazbenom izrazu primjenjuju znanja o stvaranju glasa, melodije i harmonije. Pjevači često pjevaju već unaprijed određene pjevačke uloge, kao na primjer u operama ili operetama ali izvode i razne skladbe na svoj osebujan način. Uobičajena je podjela pjevača s obzirom na rhtmon glasa. Tako razlikujemo sopran, alt, tenor, bariton ili bas kao vrste glasova, ali i nazive pjevača. Druga, isto tako česta, podjela jest podjela prema vrsti glazbe koju izvode. Tu imamo operne pjevače, rock pjevače, reggae pjevače, pjevače narodne ili zabavne glazbe i slično. Skladatelji su tvorci glazbe. Oni skladaju glazbene oblike od simfonija, opera, pa do pop ili rock pjesama. Oni svoje glazbene ideje zapisuju notnim zapisom, koristeći se pri tomu svojim znanjima i zakonitostima iz harmonije, ritma, melodije i tonske strukture. Za ovako bavljenje glazbom potrebno je prilično veliko teoretsko glazbeno znanje. No danas postoje neka rješenja koja omogućuju, ili bolje rečeno olakšavaju, ovaj posao i onima koji su glazbeno nepismeni. To su računalni programi, koji uz određenu hardversku podršku bilo koju glazbenu melodijsku liniju odsviranu na nekom od instru-menata (najčešće sintesajzer) pretaču u notni zapis. Taj je zapis vidljiv na ekranu računala, a jednostavnim operacijama moguće su njegove izmjene i dopune. Dirigente bismo općenito mogli podijeliti na dirigente instrumentalnih skupina, najčešće velikih orkestara, i na dirigente zborova. Dirigenti orkestara vode orkestre ili grupe. Oni odabiru glazbenike, biraju koja će se vrsta glazbe izvoditi, ravnaju pokusima (probama) i nastupima. Da bi od glazbenika dobili željene glazbene učinke, dirigenti se služe dobro svladanim dirigentskim tehnikama. Dirigenti zborova vode zborove i pjevačke skupine. Oni odabiru pjevače i vode ih. Ravnaju brojnim pokusima i živim nastupima da zbor postigne sklad, ritam, tempo i ostale željene glazbene učinke. Svi glazbenici provode velik dio vremena vježbajući – bilo samostalno usavršavajući tehniku sviranja, bilo sa svojom grupom ili orkestrom. Osim vježbe, mnogi glazbenici koji sviraju modernu glazbu provode mnogo vremena slušajući snimke drugih grupa ili glazbenika, pokušavajući oponašati njihov zvuk i način izvedbe.

Radni uvjeti

Glazbenici često nastupaju u noćnim satima, vikendima i praznicima. Provode velik dio vremena u vježbanju, a živi nastupi zahtijevaju česta putovanja. Mnogi su glazbenici, pogotovo rock i pop usmjerenja, na vlastitim nastupima i probama izloženi vrlo glasnoj glazbi, koja u nekim slučajevima ima i negativne posljedice za njihov sluh. Često nastupaju u zagušljivim i zadimljenim mjestima, a temperatura je na pozornici zbog reflektora katkada i iznad 40 stupnjeva. Čest problem bavljenja glazbom jest nemogućnost izdržavanja sebe ili obitelji od zarade koju to zanimanje donosi. Tako se mnogi glazbenici moraju baviti nekim drugim poslovima da bi se mogli uzdržavati, a samo dio svoga vremena posvećuju glazbi. Obično, kao dodatni posao, odabiru poslove koje mogu raditi pola radnog vremena, tako da im ipak ostane nešto vremena za bavljenje glazbom. Za neke glazbenike bavljenje glazbom može biti stresno. Nagli uspjesi i neuspjesi, nedostatak novca, brojna putovanja, sukobi, a katkada i česte promjene članova unutar grupe, odnos s publikom i sl. mogu bitno utjecati na glazbenika, a u nekim slučajevima i narušiti njegovo psihičko i fizičko zdravlje.

Poželjne osobine

Mladi ljudi koji bi željeli postati glazbenici trebali bi posjedovati glazbeni talent, trebali bi biti svestrani, imati kreativne sposobnosti, sposobnost nastupanja na pozornici pred velikim brojem ljudi. Budući da je za kvalitetnu glazbenu izvedbu potrebno neprekidno učenje, vježbanje i usavršavanje, nužna je osobina glazbenika i visoka samodisciplina i odricanje. Za glazbenike koji sviraju koncerte po klubovima potrebna je psihička stabilnost, zbog čestih putovanja i nastupa noću. Moraju biti spremni suočiti se sa stresnošću nestalna posla i povremenog neuspjeha.

Osposobljavanje

Većina profesionalnih glazbenika počela je svirati neki instrument još u ranoj mladosti. To početno iskustvo i znanje sviranja mnogi su dobili u osnovnim muzičkim školama, drugi su svirali neki od instrumenata u školskim orkestrima, dok su se neki uključili u jedno od mnogih kulturno-umjetničkih društava. Pjevači obično počinju pjevati kada im glas dozri i to u školskim zborovima, crkvenim zborovima, pjevačkim društvima i sl. Općenito, glazbenici prolaze naporan, dug trening i učenje da bi ovladali potrebnim vještinama, znanjima i sposobnostima za izvođenje glazbenog djela. Učenje se može nastaviti kod privatnih glazbenih učitelja, obrazovanjem u srednjoj glazbenoj školi, a kasnije na Muzičkoj akademiji, raznim tečajevima ili vježbajući s grupom. Za nastavak učenja u formalnim ustanovama (srednjoj muzičkoj školi i Muzičkoj akademiji) nužno je položiti razredbeni ispit. Ti formalni oblici obrazovanja uključuju i mnoge predmete: glazbenu teoriju, glazbenu interpretaciju, kompoziciju, dirigiranje, sviranje instrumenta, vježbanje glasa i mnoge druge. Završivši neku od ovih škola, glazbenik dobiva diplomu koja mu omogućuje predavanje glazbene kulture u osnovnim i srednjim školama. Glazbenici koji sviraju modernu glazbu moraju dobro razumjeti i osjećati onaj glazbeni stil koji ih zaokuplja i zanima, no klasično glazbeno obrazovanje može povećati njihove izglede za zapošljavanje, kao i njihove sposobnosti kao glazbenika. Moglo bi se reći da formalna glazbena naobrazba nije preduvjet za uspješno bavljenje glazbom, ali može biti glazbeniku velika pomoć u njegovoj profesionalnoj karijeri.

Zapošljavanje i zarade

Teško je govoriti o tomu koliko zarađuju profesionalni glazbenici. Visina njihove zarade uvelike ovisi o njihovu profesionalnom ugledu, popularnosti, vrsti glazbe koju izvode, broju nastupa i raznim drugim čimbenicima. Ipak, ovdje možemo napraviti razliku među glazbenicima koji dobivaju redovito plaću, na primjer svirači u velikim orkestrima, glazbenicima na televiziji ili zaposlenima u operi, i glazbenicima čiji prihodi ovise u prvom redu o broju nastupa, prodanih nosača zvuka i trenutačnoj popularnosti. Tako velik dio glazbenika katkada mora prebroditi i duža razdoblja bez većih prihoda. Zato mnogi glazbenici daju privatne satove sviranja nekog instrumenta ili pjevanja, a često rade i druge poslove vezane s glazbom kako bi poboljšali svoju zaradu koju ostvaruju kao izvođači.

Bliska zanimanja

Mnoga su zanimanja bliska zanimanju glazbenika. Najbliži su glazbeni aranžeri i učitelji glazbe. Mnogi učitelji glazbe rade u osnovnim i srednjim školama, akademijama ili privatno, a mnogi i nastupaju kao solisti. S druge strane, tu su zanimanja koja su vezana uz tehničku stranu samih glazbala. Ovamo ulaze popravljači, ugođači i graditelji glazbala. Mogla bi se dodati i zanimanja koja su vezana uz glazbenike s poslovne strane. To su menadžeri, izdavači, prodavači nosača zvuka, izdavači i prodavači nota te prodavači glazbala. Tu su i zanimanja koja uključuju glazbu općenito, na primjer poslovi disk džokeja, glazbenih kritičara, snimatelja tona, radijskih i TV voditelja i mnoga druga.

Prenosimo: Zanimanja

- 11:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>